Hvali, Sione, Spasitelja

Hvali Sion Spasitelja, Vođu svog i učitelja pjesmama i popijevkom. Uzdižući ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom. Slava evo velika je: Živi kruh što život daje, častiti nam je ovaj dan. Kruh što bi kod svetog stola među dvanaest apostola podijeljen je i blagovan. Pojmo punom jasnom riječi, neka milo klikće ječi srdaca nam skladan glas. Blagdan slavni svetkujemo, ustanovu spominjemo, gozbe što je dade Spas. Novog kralja stol je ovo, na njem evo Janje novo, starom vazmu dođe kraj.

Nesta slika toga trena, ispred zbilje minu sjena, tminu progna sunčan sjaj. Što sam stvori ono večer, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj. Poučeni kako treba, prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj. Nauke nam svete glase: kruh u Tijelo pretvra se, vino u Krv Gospodnju. Ne shvaćamo, ne gledamo, al po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu. U dva lika tu se taje, silne stvri kojim je tek vanjština razlikom.

Tijelo hrana, krv je piće, Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom. Kad god primaš nije dio, nije kriška nego cio, ljudima se predaje. Jeo jedan, jelo trista svaki prima svega Krista, nit ga jelom nestaje. Dobar, opak blaguju ga, kob je ipak svakom druga, život ili smrtni mrak. Smrt je zlima, dobrim žiće, gledaj isti kruh i piće, a plod tako nejednak. Kad je tajna razlomljena, znaj da čest joj odijeljena ko cjelina vrijedi njena jer u svakom sav je dar.

Nit se mijenja što pri tome, stas il stanje sakritome, prilike se samo lome ne trga se sama stvar. Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane, to je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom. Davno mu je spominjanje, Izakovo žrtvovanje, Izraelskog Vazma janje, mana hrana pustinjom. Dobar Pastir, pravo jelo, smiluj nam se Janje bijelo, daj nam hranu svoje tijelo, brani, vodi stado cijelo k strani žića blaženog. Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti, daj nam gore s tobom sjesti, među svece ti nas smjesti u Nebu kod stola svog. Amen.