Daj da budem dostojan pjevati tvoje slave

O kako si lijepa Marijo, majko slavna i uzvišena koja si u svom krilu nosila Stvoritelja Neba i zemlje. O slatkih li poljubaca koje je s tvojih usna primio Onaj, kojeg dok si držala u svom majčinskom krilu, upravljao je iz krila Očeva kao Gospodin svemira. Samo Ti si rodila, siromašnog u vremenu, Onoga koji je prije svakog vremena bio tvoj Stvoritelj. O kako si lijepa i slavna Djevice Marijo koja si zaslužila plodnost, a da nisi izgubila djevičanstvo.

Marijo daj da budem dostojan složiti svoj glas s tvojim preslatkim glasom koji skladno zaručiše anđeli i sveti i koji nikada ne prestaje pjevati: Svet, Svet, Svet! Neka tvoja pjesma uvijek odzvanja s mojih usana. A što bi ja mogao izreći da je tebe dostojno, kad je sve što se može o tebi reći nedovoljno za iskazati tvoje najviše dostojanstvo? Ako te nazovem majkom ljudi, ti si puno uzvišenija, ako te nazovem Božjim formom, dostojan si te pohvale, ako te nazovem hraniteljice Onoga koji je Kruh nebeski, ti si ga uistinu hranila slašću svoga mlijeka. Daj da budem dostojan, Marijo zauvijek pjevati tvoje slave!