Božić duhovnih duša

Bog kako bi spasio ljude je našao čudesno iznašašće. Postao je ono što smo mi, da bi mi mogli postati ono što je On. Taj previsoki Gospodin se snizuje da bi nas uzdigao na nebesa. Silazi k našoj niskosti da bi nas obdario svojim slavnim bićem. Sveo je sebe do nemoći da bi nas učinio svemogućima, postao je Djetetom, da bi mi živjeli zauvijek. Da bi nas obogatio njegovo veličanstvo se osiromašilo, da bi nas zamilovao taj veliki Gospodin je postao siromašan i malen. Da bi skršio naše okove sebe je stavio u vezove. Naše je muke uze na sebe kako bi nas obdario svojim radostima i dobrima.

Bog je postao nama sličan iz beskrajne ljubavi, pravedno je i razborito da ga nasljedujemo i njemu sličimo. Donesimo Isusu zlatni vijenac kako bi ga uresili jer je on ostavio svoj nebeski kako bi nas okrunio. Dajmo mu radije svoje duše koje su najljepši ukras. Otvorimo naša srca njegovim plamenovima jer On želi da u njima bude njegovo boravište. Pođimo u duhu u štalicu poljubiti njegove malene nogice i kažimo mu: 'Ljubezno Dijete, neograničeno kraljuj nad nama. Slatki Isuse u tom času uzdžemo naša srca, neka ona postanu tvoje boravište jer ti si najslađi od svih pobjednika. Blagoslovljena ti o Marijo koja nam činiš dobro i daruješ nam život dajući nam tog ljubljenog Spasitelja'.