Apostol ljupkog imena Isusova
Sluga vječne Mudrosti je jedanput iz mjesta na visini sišao prema Aqisgranu, Gospi u svetište. Kada se vratio, Gospa se ukazala jednoj svetoj osobi i rekla: «Vidiš sluga mog Sina je došao i sa željom nosio slatko ime Isus posvuda, kao što su to nekada činili učenici, i kao što su oni željeli da ga svi ljudi po vjeri upoznaju, tako on ulaže sve napore kako bi upalio novom ljubavlju isto ime Isus, u svim srcima u kojima je ljubav ohladnjela. Zato će s učenicima nakon smrti zadobiti vječnu nagradu».
Zatim je ta sveta osoba motrila Gospu i vidjela da u ruci ima prekrasnu svijeću koja je tako divno gorjela da je osvjetljavala cijeli svijet, a svugdje unaokolo svijeće je bilo napisano ime Isus. Tada je Gospa rekla toj osobi: «Vidiš, ta svijeća koja gori označava ime Isusovo, jer ono uistinu osvjetljava sva srca koja pobožno prihvate njegovo ime, časte ga u sebi nose sa željom. Moj Sin je izabrao slugu kako bi po njemu u mnogim srcima zapalio ljubav prema svome imenu i pomoći im da dođu u vječno blaženstvo».
Budući da je sveta kćer, ovdje spominjana, na razne načine primijetila da njen duhovni otac ima veliku pobožnost i živu vjeru u ime Isusovo, da ga je nosio u svom srcu, i ona je zadobila posebnu ljubav i iskrenu pobožnost prema imenu Isusovu, te je od crvene svile u obliku IHS željela potajno na sebi nositi. Napravila je bezbroj uzoraka te je molila slugu ga ih položi na svoje srce te ih je slala posvuda s Božjim blagoslovom svojim duhovnim kćerima. I bilo joj je objavljeno da će Bog sve koji sobom nose ime Isusovo i mole svaki dan njemu na čast jedan Oče naš blagosloviti i udijeliti im milost u času smrti.
Bl. Henrik Suzo Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve, p. Miljenko Sušac SMM, Misionari monfortanci, Zagreb 2016.