Anđelu Čuvaru
O čuvaru moje duše, što u lijepom nebu sjaš, kano čisti blagi plamen uz tron Božji prebivaš. K zemlji letiš radi mene, dušu mi prosvjetljuješ, prijateljem, tješiteljem, bratom mojim postaješ! Znajuć kako slaba ja sam, za ruku me vodiš sam, i ja vidim kako nježno s mojeg puta mičeš kam. Glas Tvoj slatki sveđ me zove, da tek nebo gledam ja; što sam niža, manja, to se tvoje čelo življe sja. O Ti koji siječeš prostor brže nego munje sve, leti često mjesto mene među moje premile; krilima im suze tari, Isusovu blagost poj, šapćući moje ime pjevaj Ti o patnji čarobnoj.
Ja spasavat želim braću za života kratka svog; lijepi duše, Ti mi podaj svoga žara velikog. Žrtve moje, uboštvo mi imetak su cio moj. Skupa s tvojim blagom daruj Trojici ih presvetoj. Tebi čast i carsvo budi uza Kralja Svevišnjeg, meni sveti Kruh s oltara, blago Križa Gospodnjeg. S Križem, s Tijelom Krista Spasa, vijek na svetom oku Tvom, mirno čekam nadajući se sretnom žiću vječitom.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve, p. Miljenko Sušac SMM, Misionari monfortanci, Zagreb 2016.