Osmi dan: Mir srca koje oprašta

Razmatranje

«Od Gospodina je naučio opraštati, moliti za progonitelje, svećenički raširiti svoje ruke i svakoga pozdraviti sa smiješkom i kršćanskim razumijevanjem» (DV).

«U ovih gotovo četrdeset godina vidio sam mons. Del Portilla da se suočava s iskušenjima koja bi obeshrabrila bilo koga drugoga: Gospodim je često dopustio da Opus Dei bude predmet kleveta, nepravednih sumnji i, povremeno, zlih djelovanja. Od svetoga Josemaríje je naučio opraštati, prekriti nepravdu ljubavlju. Zagrliti Križ, oprostiti, prešutjeti i nastaviti služiti, raditi» (kard. Giovanni Cheli, JM, str. 687).

Don Álvaro je «tražio od ljudi iz Djela [tijekom gorke klevetničke kampanje u nekim europskim zemljama] da oproste i shvate; i pokušao ih je utješiti, dobrim humorom, jednom poslovicom: “Ose najčešće ne idu jesti s loših plodova”. Taj je isti stav zadržao pred poteškoćama i nesporazumima koji su mu se našli na putu» (mons. Gigsen, JM, str. 578).

Nakana

Gospodine, udijeli mi milost da te oponašam u veličini opraštanja: Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine (Lk 23, 34). Da znam shvatiti, ispričati se, priječi preko grubih, nepravednih ili uvredljivih riječi ili stavova drugih. Da, u onim teškim trenutcima slijedim savjet svetoga Josemaríje kojeg je blaženi Álvaro provodio na zadivljujući način: «Moliti se, šutiti, raditi, oprostiti, smijati se».

Moj Bože, oslobodi me od srdžbe: misli, govora ili djela vođenih ljutnjom. I da mi svaki put daš razumijevanje da ti osjećaji uznemiruju moje srce, potakni me na dobru Ispovijed, kako bih u tom Sakramentu milosrđa, postigao mir Božjeg oprosta.

Pomogni mi uživati sreću koju je blaženi Álvaro izrazio ovim riječima: «Imaj male radosti onoliko velike kao onaj osjećaj nakon dobro obavljene Ispovijedi, isti koji je osjetio izgubljeni sin: zagrljaj našeg Boga Oca koji nam oprašta!» (blaženi Álvaro, Homilija, 12-IV-1984.).