Četvrti dan: Mir u bolesti i u boli

Razmatranje

Nakon opasne i bolne operacije, blaženi Álvaro «je uvijek bio vedar i nasmiješen. (…) Osjećao je dosta neugodnosti, ali se ništa nije žalio. Bio je primjer liječnicima i osoblju koje se o njemu brinulo u klinici» (mons. Joaquín Alonso, JM, str. 337, t. 82).

«Bilo je očito da cijeli život don Álvara, u kojem je imao dosta patnje, boli, rada, bolesti, poniženja, itd., može dovesti samo do tog mira, spokoja, dobrog raspoloženja i radosti, kao dara Bogu, koji ga je doveo do ujedinjenja njegovog života s otkupljujućom Žrtvom Isusa Krista» (mons. Iñaki Calaya, citat u CR).

«U svibnju 1979. pretrpio je prvi napad fibrilacije atrija. Usprkos svemu, don Álvaro se nastavio predavati svom zadatku, čak i kada je osjećao jake glavobolje i druge smetnje» (mons. Javier Echevarría, JM, str. 606).

Nakana

Daj mi, moj Bože, milost nasljedovati blaženog Álvara u miru i povjerenju kojim je prihvaćao bolest, slabost, umor, bol i samu smrt.

Gospodine, ukoliko dopustiš u mom životu bol radi smrti drage osobe, ili patnju obiteljske krize, ili stres nezaposlenosti…, pruži mi svoju ruku punu ljubavi i napuni me sinovski pouzdanjem koje je, kako je sveti Josemaría rekao, rođeno iz vjere u Providnost i vedre i radosne predanosti tvojoj svetoj volji.

Daj da, slijedeći primjer blaženog Álvara, znam zagrliti Križ ujedinjen s ljubavlju Kristove otkupljujuće Žrtve i pokušam slijediti savjet svetoga Petra: Svu svoju brigu povjerite njemu jer se on brine za vas (1 Pet 5, 7).

Pomogni mi razumjeti istinitost riječi blaženog Álvara: «Ako svi mi razmišljamo, ljubimo, prigrlimo Božju volju, osjećamo neusporediv okus života s Trojstvom, također u najtežim trenutcima» (blaženi Álvaro, Homilija, 14-II-1992.).