Devetnica za duše u Čistilištu

(sv. Alfons Marija Liguori)

Uvodno razmatranje: Pobožnost za duše u Čistilištu, koje Bogu preporučujemo, da im u velikim kaznama koje trpe pomogne, te ih brzo pozove u svoju slavu, veoma je mila i draga našemu Gospodinu, a ujedno nama je veoma korisna jer te svete duše njegove su Božje vječne zaručnice, a ujedno su veoma zahvalne onima koji ih iz njihove tamnice oslobode ili im bar kakovu olakšicu u njihovih mukama izmole, zbog toga kada dođu u Nebo, bez sumnje neće zaboraviti na onoga koji se je za njih molio. Pobožno je mišljenje da Bog dušama u Čistilištu očituje naše molitve, da se za nas mole. Ove svete duše istina ne mogu moliti za se, jer su ondje kao krivci, gdje za svoje krivnje daju zadovoljštinu; pa ipak, budući da su Bogu osobito mile, mogu se za nas moliti te nam isprositi milosti.

Sv. Katarina bolonjska, kada je željela koju milost, utjecala se dušama u Čistilištu, i brzo je bila uslišana; te je posvjedočila da je zadobila mnoge milosti, kada se utekla dušama u Čistilištu, kojih nije primila kada se je svecima obraćala. Uostalom bezbrojne su milosti za koje pobožni ljudi tvrde da su ih po zagovoru svetih duša iz Čistilišta dobili. A ako mi hoćemo da nas te duše svojim molitvama pomažu, pravedno je, dapače dužnost nam je da se za njih molimo. Rekoh dužnost nam je, jer kršćanska ljubav iziskuje, da bližnjima pomognemo, kojima je naša pomoć potrebna. A koji bližnji trebaju toliko naše pomoći, koliko te svete zasužnjene duše? One su neprestano u čistilišnoj vatri, koja ih puno više muči, nego oganj na zemlji; osim toga ne vide Boga : kazna, koja ih puno više muči nego sve druge.

Pa pomislimo, kako može lako biti da ondje trpe također i duše naših roditelja ili braće ili druge rodbine ili prijatelja, te čekaju na našu pomoć. Mislimo i na to, da si te svete duše ne mogu same pomoći, jer su zbog posljedica svojih grijeha u stanju dužnika. Ta misao mora nas još više potaći, da im pomognemo što više možemo. A time ćemo, ne samo Bogu ugoditi, nego zadobiti i velike zasluge, a te svete duše neće propustiti, da nam od Boga isprose mnoge milosti, a osobito vječno spasenje. Ja držim za sigurno uvjerenje da duša, koja je iz Čistilišta oslobođena zagovorom nekog pobožnoga čovjeka, kada u dođe Nebo, ne će propustiti reći Bogu:

«Gospodine, ne daj, da se onaj izgubi, koji me je oslobodio čistilišnih okova, i koji je učinio, da sam ja brže došla tebe uživati». Evo napisao sam slijedeću devetnicu kako bi se svi vjernici mogli truditi pomoći svetim dušama da iziđu iz Čistilišta misama, postom, milostinjom ili barem molitvama.