Deveti dan – jednostavna i duboka vjera koja prodire u vječnost

„Bog je svakomu među nama napisao jedinstvenu i neponovljivu priču, ali nam je ostavio slobodu da napišemo kraj.“ (Sv. Carlo Acutis)

Sveti Carlo Acutis gajio je posebnu strast prema svetosti. Govorio je da Bog stvara sve ljude kao moguće svece, a na svojoj mrežnoj stranici sačuvao je poseban prostor za one što su umrli mladi: „Otkrij koliko prijatelja imam na nebu gdje dolaze mladi sveci, oni koji su stigli do cilja u rekordnom vremenu“. A prijateljima je povjerio: „Umrijet ću mlad.“

Njegova bi se duhovnost i vjera mogle nazvati tradicionalnima, kao da je pripadala drugim vremenima: pobožnost prema Srcu Isusovu i Euharistiji, štovanje svetaca i anđela, ljubav prema papi i Crkvi. Osobito je štovao Djevicu Mariju koju je nazivao „jedinom ženom svojega života“. Ali njegova je vjera obilovala onim što je bitno. Njegov otac Andrija kaže: „Njegova se tajna sastojala u čvrstoj i živoj volji da stavi Boga na prvo mjesto.

Iz toga je proizlazila skladna osobnost koja je isijavala veliku mirnoću.“

Netko je rekao da je Carlov život izniman u svojoj običnosti. I zaista, oduvijek mu je život bio osobit.

U njemu je Duh Sveti učinio čuda milosti u vrijeme kada su mladi izloženi tolikim izazovima što ih skreću s puta, otežavajući im pronalaženje vlastitog puta i posvećivanje čemu vrijednu što ispunja život.

„Njegovo je stanje bilo kritično, vrlo teško“, sjeća se jedna medicinska sestra. „Ušla sam u sobu i upitala Carla: ‘Kako si?’ On mi je odgovorio: ‘Dobro’. Iznenađena njegovim odgovorom, pitala sam: ‘Dobro?’ A Carlo je odgovorio: ‘Ima onih kojima je gore’“.

Kada su mu rekli koliko je teško njegovo stanje, mirno je rekao: „Gospodin me je razbudio“. Umro je nekoliko dana potom prikazujući svoje patnje za svećenike u poteškoćama, za papu, za Crkvu i da ode izravno u raj.

Postulator Nicola Gori ističe: „Njegovo je odvajanje od ovoga svijeta bilo prirodno i mirno jer je bio svjestan da će napokon susresti Isusa, tog svojega Gospodina s kojim je sklopio neraskidivo prijateljstvo.“

Odluči danas da ćeš gorljivo i svim srcem nastojati „priču svog života“ završiti s Gospodinom u vječnosti!

Molitva

(sv. Ivan Maria Vianney):Ljubim te, Bože moj!Moja je jedina želja ljubit Tebe,sve do posljednjega daha mojega života.Ljubim te, Gospodine,i jedina milost za koju Te molim jest,da Te ljubim vječno!Bože moj,ako moj jezik ne može rećiu svim trenucima da Te ljubim,želim da Ti moje srce to ponavlja, koliko god puta dahnem.

Ljubim Te, moj božanski Spasitelju

Jer si bio raspet za mene.

Ljubim Te, Bože moj, jer me držiš ovdje dolje raspeta za Tebe…

Bože moj, kako se približavam svome kraju iskaži mi milost da se tako povećava moja ljubav.

Amen.