Sedmi dan

Suočavanje s prolaznošću života

Razmatranje

„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!“ (Lk 2,29), bile su riječi svetog Šimuna kada je konačno primio dijete Isusa na svoje staračke i umorne ruke. Ali to su bile ruke koje su radosno iščekivale primiti Spasitelja svijeta. Njegov duh sada je bio miran, znajući da je dočekao ono što mu je Bog obećao. I nije se bojao smrti. Nije bio zabrinut za sutra. Nije se brinuo kada će ga Gospodin pozvati k Sebi. Jer znao je da je jedina radost Gospodin. A nema veće radosti nego one koja naš čeka u Vječnosti, u stalnoj Božjoj prisutnosti. Šimun je bio svjestan prolaznosti svoga života, ali isto tako se znao s time suočiti i nositi. Znao je da njegov život nije zapravo njegov. Tako je i s našim životima. Mi nismo njihovi gospodari. Gospodin je odlučio kada nas želi na ovome svijetu i već zna trenutak kada će naš ovozemaljski život stati. Ali to neka ne budi u nama strah, nego nadu i vjeru u život vječni. Jer ništa na ovome svijetu ne vrijedi ako dopustimo izgubiti Vječnost s Njime. Život prolazi, dani teku, ali svaki proživljeni dan prilika je za činjenje dobra, prilika za pokazati ljubav bližnjemu, prilika da Gospodina stavimo na prvo mjesto u svome životu. Zato budimo ljudi nade, ljudi vjere, ljudi radosti koji neće živjeti u strahu od smrti, nego svoj život prepustiti Gospodinu. I jedina slatka briga neka nam bude naš hod s Njime, korak po korak prema Raju.

Molitva

Sveti Šimune, zaštitniče od smrtnoga straha, svojom vjerom i svojim cijelim životom pokazao si mi kako vrijedi predati svoj život Bogu. Svojim primjerom i meni ukazuješ na radost Vječnosti s Gospodinom. Suočiti se s prolaznošću života nije uvijek lako, ali tvoj život, sveti Starče, budi u meni nadu i vjeru da je Gospodin onaj koji me čeka raširenih ruku. Znajući da si ti, sveti Šimune, već sada s Gospodinom u vječnoj radosti, molim tebe za tvoj zagovor kod Njega za ovu nakanu koju imam … (navesti svoju nakanu). Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Litanije sv. Šimunu