4. od 9 dana
Četvrti dan: O Isusovom ostanku u hramu
Tradicionalno se moli 10. ožujka – 18. ožujka · blagdan 19. ožujka.
Dječak Isus ostade u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja (Lk 2, 43). Kad je došlo vrijeme povratka iz Egipta anđeo je ponovno obavijestio Josipa da se s djetetom i njegovom Majkom vrati u Judeju. Sv. Bonaventura smatra da je u povratku patnja Josipa i Marije bila još veća nego o dolasku jer je Isus tada imao oko 7 godina te je bio toliko velik da ga se nije moglo nositi u naručju, a istovremeno je bio mali da nije sam mogao propješačiti tako dalek put. Tako je ljupki dječak Isus često bio primoran zaustaviti se padajući na zemlju od iznemoglosti.
Nakon povratka u domovinu, promatraj zatim muku Josipa i Marije koju su kušali kad su izgubili dvanaestogodišnjeg Isusa prigodom pohoda hramu u Jeruzalem. Josip je bio naviknut uživati slatki pogled i prisutnost svoga ljubljenog Spasitelja. Kolika li je bila Josipova bol kad je tri dana bio lišen Isusove prisutnosti i ne znajući da li će ga pronaći; i ne znajući razlog tome, što je bila najveća muka jer se sv. patrijarh u svojoj poniznosti bojao da je Isus zbog neke njegove pogreške odlučio da više neće živjeti u njegovom domu, misleći da nije više dostojan njegova društva, časti pomagati mu i brinuti se o tako velikom blagu.
Nema veće muke za dušu koja je svu svoju ljubav dala Bogu, od sumnje da ga je uvrijedila i da mu je omrznula. Marija i Josip tri dana nisu spavali, nego su trajno naricali tražeći svoga ljubljenoga, jer mu je sama Presveta Djevica kad ga je u hramu našla rekla: Dijete moje zašto si nam to učinio! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili (Lk 2, 48) Sine kako si nam gorku muku dao kušati ova tri dana kad smo te plačući stalno tražili bez da smo te nalazili i bez vijesti od tebe. Promatrajmo zatim radost sv. Josipa kad je pronašao Isusa i saznao da razlog njegova udaljavanja nije bila neka njegova pogreška, nego ljubav prema slavi njegova Vječnog Oca.
Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, ti plačeš što si izgubio Isusa, ali ti si ga uvijek ljubio, a on je tebe tako ljubio da te je izabrao za hranitelja i čuvara svoga života. Dopusti mi da i ja plačem, koji sam zbog stvorenja i svoje tvrdoglavosti izgubio Boga, prezrevši njegovu božansku milost. Ah moj sveče, po zaslugama žalosti što si je osjetio kad si Isusa izgubio, izmoli mi pokajanje da plačem što sam svoga Gospodina uvrijedio. A po onoj radosti koju si osjetio kad si Isusa u hramu našao, isprosi mi milost da ga i ja pronađem te da se On po svojoj milosti u moju dušu povrati te da ga više nikada ne izgubim. A ti Majko moja Marijo, koja si utočište grešnika, ne ostavi me nego mi iskaži milosrđe. Ako sam uvrijedio tvoga Sina, sad se za to skrušeno kajem iz svega srca svoga i spreman sam tisuću puta radije izgubiti život nego li milost Božju. Moli svoga Sina da mi oprosti a ti mi udijeli svetu ustrajnost.
A ti dragi Isuse ako mi još nisi oprostio, sada mi oprosti. Mrzim sve uvrede koje sam ti nanio, žao mi je što sam te uvrijedio i umro bih od žalosti. Ljubim te, i jer te ljubim, više mi je stalo do tvoje ljubavi i milosti nego do svih kraljevstva svijeta. Gospodine pomozi mi da te uvijek ljubim i da te nikada više ne uvrijedim. Litanije sv. Josipa st.