Osmi dan: Filipova briga za spasenje duša

Dok je bio mladi svećenik i okupio oko sebe niz duhovnih osoba, njegova prva želja je bila poći sa njima kako bi propovijedao evanđelje neznabošcima u Indiji, tamo gdje je sv. Franjo Ksaverski tako zdušno djelovao. On se odrekao te svoje želje i plana, samo jer je želio biti poslušan svetim ljudima s kojima se oko toga konzultirao.

On je imao goruću želju da se spase svi kršćani, posebice oni koji su posrnuli i to do te mjere da bi plakao za njihovim grijesima kao da su bili njegovi vlastiti.

Dok je bio laik, tijekom samo jedne propovijedi je obratio trideset raskalašenih duša.

Bio je uspješan, sve poradi Božje milosti, i uspio je vratiti nebrojeni broj grešnika na put svetosti. Mnogi bi u smrtnom času zavapili i rekli: „Blagoslovljen dan kad sam upoznao Oca Filipa!“, a drugi bi rekli: „Otac Filip privlači duše k sebi kao što magnet privlači željezo.“

Kako bi ispunio ono što je smatrao svojom posebnom misijom, on se potpuno posvetio ispovijedanju i to je bilo izvan svih drugih poslova. Prije izlaska sunca, on bi već ispovjedio dobar broj pokajnika u svojoj sobi. Na početku dana bi odlazio u crkvu i ne bi odlazio prije podneva, osim samo kada bi držao svetu Misu. Ako ne bi došao nitko za ispovijed, ostao bi blizu svoje ispovjedaonice, čitajući ili moleći krunicu. Ako bi bio u molitvi, ili za vrijeme jela, odmah bi prekidao sa time ako bi itko došao za ispovijed.

Nikada nije prekidao ispovijed zbog bolesti, osim ako mu to liječnik ne bi zabranio. Iz istog razloga je ostavljao vrata svoje sobe otvorenima, pa bi bio izložen pogledima svih koji bi prolazili.

Posebice je bio zabrinut za dječake i mladiće. Htio je da uvijek budu nečim zaokupljeni, jer je znao da je besposličarenje početak svakog zla. Nekada bi on njima našao posao, kada nije bilo baš nikakvog posla za njih.

Čak bi im dopuštao da viču i rade buku oko njega ako bi to značilo da će oni tijekom toga biti dalje od napasti koje su ih okruživale. Kada ga je prijatelj pokušavao nagovoriti da ne bi trebao toliko toga im dozvoljavati, jer su ga ometali, on je rekao: „Sve dok ne griješe, mogu i drva cijepati na mojim leđima!“

Jednom su mu očevi dominikanci dopustili da odvede njihove sjemeništarce na rekreaciju. Radovao bi se kada bi ih vidio da uživaju u hrani koju im je servirao za odmora. Rekao bi: „Jedite moji sinovi, ne ustručavajte se, ja se debljam dok vas gledam!“, a kada bi večera završila, zamolio bi ih da sjednu u prstenu oko njega i govorio bi im tajne njihovih srdaca, davao im dobre savjete i nagovarao ih na krepost i vrline.

Imao je izvanrednu moć tješenja bolesnih, te izbavljanja iz kušnji u koje bi ih Sotona dovodio.

Kako bi ostao vjeran svojoj službi obraćanja duša, Filip je uvijek vježbao djela milosrđa. Posjećivao bi bolesne u bolnicama, pružao im sve ono što im je bilo potrebno, spremao im krevete, brisao pod oko njih i davao im jela.

Molitva

Filipe, moj sveti zaštitniče, koji si se tako brinuo za duše svih koji su te okruživali, posebice duše tvog vlastitog naroda dok si bio na zemlji. Nemoj ih zapustiti u svojoj brizi sada dok si na nebu. Budi s nama koji smo tvoja djeca i tvoje sluge, i sa tvojom velikom moći kod Boga, te bliskim uvidom u naše potrebe i opasnosti, vodi nas do puta koji vodi Bogu i tebi. Budi nam dobar otac, učini naše svećenike bez ljage grijeha, iznad svih prigovora i skandala, učini svoju djecu poslušnom, naše mlade razboritima i čistima, naše glave obitelji mudrima i nježnima, naše starije radosnima i žarkima, te nas izgradi svojim moćnim zagovorom u vjeri, nadi, darežljivosti i svim drugim krepostima.