Šesti dan

Ne prepustiti se žalosti: Samo radosna duša slavi Boga

Ponekad se osjećamo nevoljko i prepustimo se nekoj žalosti koja umrtvljuje i duh i tijelo. Posebice samosažaljenje često dohvati naše misli i osjećaje. Samo vedar duh i opredjeljenje za pozitivno gledanje mogu nadvladati svaku žalost i mrtvilo. Marija Propetoga znala se othrvati napasti žalovanja i podići pogled prema izvoru vedrine i radosti.

"Žalost je štetna duši i tijelu. Čovjek tužan i žalostan nije sposoban ni za kakvo dobro. Žalost je uzrok mnogim napastima i padu. Napast čeka da ga napadne na malodušnost, zdvojnost kad je čovjek žalostan, onda mu predočuje zabranjeno slatko stablo i napastuje ga. I govori mu protiv Boga i tog teškog duhovnog života u kojem se on žalosti; odvraća ga od borbe i predočuje mu uživanje.

Bez naslade naša duša ne može biti; zato znaj - ako se ne naslađuješ u Bogu svomu, onda duša traži drugo uživanje, ali jao ako posegneš. Od žalosti dolazi smrt. Svako zlo dolazi sa žalošću srca. Žalost tišti srce i oduzima mu volju za rad. Samo ako si sagriješio protiv Boga svoga - plači i moli Boga svoga da ti oprosti, da ti se smiluje: Vrati mi veselje spasenja moga i duhom poglavitim pokrijepi mene (usp. Ps 50,14). Vrati mi onu radost koju imadoh u tebi prije nego sagriješih.

Što je savršenija čistoća to je vedrija duša, to je sjajnija pred Bogom, to je sposobnija da u njoj živi i odsijeva se slika Previšnjega i da u se primi svakovrsnu svjetlost kreposti... Čistoća i tijelu podaje neku milotu i nebesku krasotu.

Kada već jednom moram umrijeti, zašto ne bih htjela umirati sada? Kakvu ljubav možete imati prema Isusu ako se strašite k njemu poći, a mislite da ga ljubite?

Ja ne prestajem plakati dok on ne dođe i dok ja pred njim ne osvanem…

Zadovoljština Bogu i ispunjenje njegove volje, to je moja slava i to je moja radost."