Dan 4 - Sudjelovanje u Kristovoj muci — veličina u trpljenju

Premda je car Karlo bio prisiljen na progonstvo i morao je preseliti svoju obitelj u prenapučenu vilu na vrhu planine blizu Funchala, zadržao je pozitivan stav i vedro raspoloženje. Onima koji bi pitali rekao bi: "Nezasluženo nam je dobro." Slijedeći Kristov primjer, dragovoljno je uzeo svoj križ poradi svojih naroda. Svoja je trpljenja prikazivao Kristu raspetomu: svoje progonstvo, svoju brigu za dobrobit svoje domovine i naroda, i svoju brigu za obitelj, kojoj su nedostajali hrana, medicinske potrepštine i koja je živjela u vlažnoj, negrijanoj, jedva namještenoj kući.

Kao što je Krist podnosio vojničko izrugivanje s trnovom krunom, grimiznim plaštem i trskom, tako je i blaženi Karlo trpio porugu svojih neprijatelja. Mistično je sudjelovao u nošenju obilježja Kristove muke po trpljenju uzrokovanom osudom vlastitih ministara i svojim progonstvom. Nije mu bila pošteđena ni izdaja onih koji su mu bili najbliži. Ipak, kroz sve to car Karlo mogao je i dalje reći: "Zahvalan sam našem dragom Bogu za sve što šalje."

Kao što se Isus znojio krvlju na Maslinskoj gori, tako je i car strašno trpio od znojenja tijekom svoje posljednje bolesti. Tijekom jednoga osobito teškog napada, rekao je nadvojvotkinji Mariji Tereziji: "Molim te, bako, pomozi mi da se ne znojim toliko." Ona je odgovorila: "Liječnici kažu da je to dobro za tebe." Car Karlo odgovorio je: "Ali bojim se da to više ne mogu podnijeti." Nadvojvotkinja je tada pokazala na raspelo u njegovim rukama i rekla: "...Za nas se on znojio krvlju." Njegove su oči slijedile njezinu gestu. Dugo je gledao raspelo, a zatim je nekoliko puta kimnuo glavom. Od tada blaženi Karlo više nikada nije spomenuo ovu nevolju, premda je od znojenja patio sve do smrti.

Njegova se bolest pogoršavala i njegova su trpljenja uključivala borbu za dah, infekcije na rukama od mnogih injekcija koje je primao, opekline od gorušičinih obloga i četiri velike opekline na vratu i ramenima gdje su mu stavljali kupice na leđa. Glavu su mu morali podupirati jer je car postao preslab da bi je sam držao uspravno. Unatoč tim osobnim trpljenjima, i dalje je bio obziran i zabrinut za druge — osobito za svoju djecu — i za mogućnost da bi njegove nevolje mogle biti zarazne.

Liječnici koji su ga liječili izjavili su da nikada nisu doživjeli takvu snagu volje kakvu su vidjeli u caru. Tijekom cijele bolesti pokazivao je izvanrednu samokontrolu, a njegove su mentalne sposobnosti ostale postojane unatoč vrućicama i snažnoj boli. Zabilježili su da je samo jednom car posrnuo i pozdravio ih na njemačkom umjesto na njihovu zajedničkom jeziku, francuskom.

Blaženi car Karlo neprestano je molio sve do samoga kraja. Liječnici, koji su veoma zavoljeli svoga carskog bolesnika, plakali su kao djeca kada su shvatili da ne mogu spriječiti carevu smrt niti ublažiti njegovu bol i trpljenje. Prije nego što je umro, izjavio je: "Izjavljujem da je Studeni manifest ništavan i nevažeći jer je bio iznuđen. Nijedan čovjek ne može zanijekati niti oduzeti činjenicu da sam okrunjeni kralj Ugarske."

U deset sati ujutro car je rekao: "Moram toliko trpjeti kako bi se moji narodi ponovno okupili." Zatim, neposredno nakon podneva, u 12:23, careva su trpljenja zauvijek završila.

Molitva

Gospodine moj i Bože moj, car Karlo ponizno je s Tobom hodio putem križa. Pomozi mi da slijedim njegov primjer i da iz ljubavi prema Tebi nosim svoje svakodnevne križeve. Usliši moje prošnje i podari mi ono za što molim (spomeni ovdje svoju nakanu) po zagovoru blaženoga cara Karla Austrijskog. Amen.