Sveti Saba Osvjećeni

Život svetoga Sabe

Rođen u Kapadociji, Sveti Saba jedan je od najcjenjenijih patrijarha među palestinskim monasima te se smatra jednim od utemeljitelja istočnoga monaštva.

Nakon nesretnoga djetinjstva, u kojem je bio zlostavljan i nekoliko puta pobjegao, Sveti Saba napokon je našao utočište u samostanu. Dok su ga članovi obitelji nastojali nagovoriti da se vrati kući, dječak je osjećao kako ga privlači redovnički život. Premda najmlađi monah u samostanu, isticao se krepošću.

S osamnaest godina otputovao je u Jeruzalem, želeći naučiti više o samotnjačkom životu. Ubrzo je zamolio da ga prime za učenika jednoga poznatog tamošnjeg pustinjaka, premda se isprva smatralo da je premlad da bi živio posve kao pustinjak. U početku je Saba živio u samostanu, gdje je danju radio, a velik dio noći provodio u molitvi. U dobi od trideset godina dobio je dopuštenje da pet dana svakoga tjedna provodi u obližnjoj zabačenoj špilji, posvećen molitvi i ručnom radu, pletući košare.

Nakon smrti svojega duhovnog učitelja, svetoga Eutimija, Sveti Saba povukao se dublje u pustinju kraj Jerihona. Ondje je nekoliko godina živio u špilji blizu potoka Cedrona. Do nje se dolazilo pomoću užeta. Hranio se divljim biljem koje je raslo među stijenama. Povremeno su mu ljudi donosili drugu hranu i potrepštine, dok je po vodu morao ići podalje.

Neki od tih ljudi dolazili su k njemu sa željom da mu se pridruže u samoći. Isprva ih je odbijao. No nedugo nakon što je popustio, broj njegovih sljedbenika narastao je na više od 150, a svi su živjeli u pojedinačnim kolibama okupljenima oko crkve, što se nazivalo lavra.

Biskup je nagovorio nevoljka Sabu, tada u ranim pedesetima, da se pripravi za svećeništvo kako bi u vodstvu mogao bolje služiti svojoj redovničkoj zajednici. Premda je kao opat djelovao među velikom zajednicom monaha, neprestano je osjećao poziv na pustinjački život. Tijekom svake godine — osobito u korizmi — ostavljao bi svoje monahe na dulja razdoblja, često na njihovu žalost. Skupina od šezdesetorice napustila je samostan i nastanila se u obližnjem ruševnom zdanju. Kad je Saba doznao za teškoće s kojima su se suočavali, velikodušno im je dao potrepštine i pomogao u obnovi njihove crkve.

Tijekom godina Sveti Saba putovao je po cijeloj Palestini, propovijedajući pravu vjeru i uspješno vraćajući mnoge u Crkvu. U dobi od devedeset i jedne godine, na molbu jeruzalemskoga patrijarha, Saba je poduzeo put u Carigrad u vezi sa samaritanskom pobunom i njezinim nasilnim gušenjem. Razbolio se te je ubrzo nakon povratka umro u samostanu Mar Saba.

Danas je taj samostan još uvijek nastanjen monasima Istočne pravoslavne Crkve, a Sveti Saba smatra se jednim od najznamenitijih likova ranoga monaštva.

Razmišljanje

Malo nas dijeli Sabinu čežnju za špiljom u pustinji, ali većina nas ponekad osjeća otpor prema zahtjevima koje drugi postavljaju pred naše vrijeme. Saba to razumije. Kad je napokon zadobio samoću za kojom je čeznuo, oko njega se odmah počela okupljati zajednica i bio je prisiljen preuzeti vodstvo. On stoji kao uzor strpljive velikodušnosti svima onima od kojih drugi traže vrijeme i snagu — a to znači svima nama.

Tko je zaštitnik teških brakova?

Sveti Saba Sveti Saba