Sveti Ivan XXIII.

Život svetoga Ivana XXIII.

Premda je malo ljudi izvršilo tako snažan utjecaj na 20. stoljeće kao papa Ivan XXIII., on je izbjegavao pozornost koliko god je to bilo moguće. Doista, jedan je pisac primijetio da se upravo njegova „običnost“ čini jednom od njegovih najizvanrednijih osobina.

Kao prvorođeni sin seljačke obitelji iz mjesta Sotto il Monte, nedaleko od Bergama u sjevernoj Italiji, Angelo Giuseppe Roncalli uvijek se ponosio svojim jednostavnim podrijetlom. U biskupijskom sjemeništu u Bergamu pristupio je Franjevačkom svjetovnom redu.

Nakon ređenja 1904. godine, don Roncalli vratio se u Rim na studij kanonskoga prava. Ubrzo je počeo raditi kao tajnik svoga biskupa, predavač crkvene povijesti u sjemeništu i izdavač biskupijskih novina.

Njegova služba bolničara u talijanskoj vojsci tijekom Prvoga svjetskog rata pružila mu je izravno iskustvo rata. Godine 1921. don Roncalli imenovan je nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela u Italiji. Usto je nalazio vremena i za predavanje patrologije u jednom sjemeništu u Vječnome Gradu.

Godine 1925. postao je papinski diplomat te je najprije služio u Bugarskoj, zatim u Turskoj, a naposljetku u Francuskoj. Tijekom Drugoga svjetskog rata dobro je upoznao vođe Pravoslavne Crkve. Uz pomoć njemačkoga veleposlanika u Turskoj, nadbiskup Roncalli pomogao je spasiti oko 24.000 Židova.

Imenovan kardinalom i postavljen za mletačkoga patrijarha 1953. godine, napokon je postao rezidencijalni biskup. Mjesec dana prije nego što je navršio 78. godinu, kardinal Roncalli izabran je za papu te je uzeo ime Ivan prema svome ocu i dvojici svetih Ivana, zaštitnika rimske katedrale na Lateranu. Papa Ivan svoj je zadatak shvaćao vrlo ozbiljno, ali ne i samoga sebe. Njegova je duhovitost ubrzo postala poslovična, a počeo se susretati s političkim i vjerskim vođama iz cijeloga svijeta. Godine 1962. bio je duboko uključen u nastojanja da se razriješi kubanska raketna kriza.

Njegove najpoznatije enciklike bile su Majka i učiteljica (1961.) i Mir na zemlji (1963.). Papa Ivan XXIII. proširio je članstvo Kardinalskoga zbora i učinio ga međunarodnijim. U svome govoru na otvaranju Drugoga vatikanskog sabora kritizirao je „proroke nesreće“ koji „u ovim modernim vremenima ne vide ništa osim izopačenosti i propasti“.

Papa Ivan XXIII. dao je ton Saboru kada je rekao: „Crkva se uvijek protivila… zabludama. Danas, međutim, Kristova zaručnica radije se služi lijekom milosrđa nego strogošću.“

Na samrtnoj postelji papa Ivan je rekao: „Nije da se evanđelje promijenilo; nego smo ga mi počeli bolje razumijevati. Onima koji su živjeli dugo kao ja… bilo je dano uspoređivati različite kulture i predaje te znati da je došao čas razlučiti znakove vremena, iskoristiti prigodu i pogled usmjeriti daleko unaprijed.“

„Dobri papa Ivan“ umro je 3. lipnja 1963. Sveti Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2000. godine, a papa Franjo svetim 2014. godine.

Razmišljanje

Tijekom cijeloga života Angelo Roncalli surađivao je s Božjom milošću, vjerujući da je zadaća koja stoji pred njim vrijedna njegova najboljeg truda. Njegov osjećaj za Božju providnost učinio ga je idealnom osobom za promicanje novoga dijaloga s protestantskim i pravoslavnim kršćanima, kao i sa Židovima i muslimanima. U katkad bučnoj kripti Bazilike svetoga Petra mnogi ljudi utihnu kad ugledaju jednostavan grob pape Ivana XXIII., zahvalni za dar njegova života i svetosti. Nakon njegove beatifikacije njegov je grob premješten u samu baziliku.

Saznajte više o svetom Ivanu XXIII.!

Zastava s likom svetoga Ivana XXIII. visi s pročelja Bazilike svetoga Petra u Vatikanu. (CNS fotografija/Paul Haring)

Sveti Ivan XXIII. Sveti Ivan XXIII. Sveti Ivan XXIII.