Sveti Ivan Ogilvie

Život svetog Ivana Ogilvieja

Plemićka škotska obitelj svetog Ivana Ogilvieja bila je dijelom katolička, a dijelom prezbiterijanska. Otac ga je odgajao kao kalvinista te ga poslao na kontinent na školovanje. Ondje se Ivan zainteresirao za rasprave koje su se tada naveliko vodile između katoličkih i kalvinskih učenjaka. Zbunjen argumentima katoličkih učenjaka koje je sam tražio, okrenuo se Svetome pismu. Osobito su ga dirnula dva retka: „[Bog] hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ i „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Polako je sveti Ivan Ogilvie počeo uviđati da Katolička Crkva može obuhvatiti svakovrsne ljude. Među njima je, primijetio je, bilo i mnogo mučenika. Odlučio je postati katolik te je primljen u Crkvu u Leuvenu, u Belgiji, 1596., u dobi od 17 godina.

Sveti Ivan Ogilvie nastavio je studij, najprije kod benediktinaca, a potom kao student na isusovačkom kolegiju u Olomoucu. Stupio je u Družbu Isusovu i tijekom sljedećih 10 godina prolazio njihovu strogu intelektualnu i duhovnu izobrazbu. Na svojem svećeničkom ređenju u Francuskoj 1610. sveti Ivan Ogilvie susreo je dvojicu isusovaca koji su se upravo bili vratili iz Škotske nakon uhićenja i tamnovanja. Smatrali su da ondje nema mnogo nade za uspješan rad zbog sve strožih kaznenih zakona. No u Ivanu je već bio zapaljen oganj. Tijekom sljedeće dvije i pol godine molio je da ga pošalju onamo kao misionara.

Po nalogu svojih poglavara potajno je ušao u Škotsku, prerušivši se čas u trgovca konjima, čas u vojnika koji se vraća iz ratova u Europi. Budući da među razmjerno malobrojnim katolicima u Škotskoj nije mogao učiniti mnogo, Ivan se vratio u Pariz kako bi se posavjetovao sa svojim poglavarima. Ukoren jer je napustio svoje poslanje u Škotskoj, bio je ponovno poslan natrag. Prionuo je zadatku koji je bio pred njim i postigao nešto uspjeha u obraćenjima te u potajnom služenju škotskim katolicima. No uskoro je bio izdan, uhićen i izveden pred sud.

Suđenje se otegnulo dok nije već 26 sati bio bez hrane. Bio je zatvoren i lišavan sna. Osam dana i noći vukli su ga naokolo, bockali oštrim štapovima i čupali mu kosu. Ipak, odbijao je odati imena katolika ili priznati kraljevu vlast u duhovnim stvarima. Prošao je drugo i treće suđenje, ali je ostao nepokolebljiv.

Na svojem posljednjem suđenju ovako je uvjeravao svoje suce: „U svemu što se tiče kralja, bit ću ropski poslušan; ako tko napadne njegovu vremenitu vlast, za njega ću proliti i posljednju kap krvi. Ali u onome što pripada duhovnoj vlasti, a što kralj nepravedno prisvaja, ne mogu i ne smijem poslušati.“

Osuđen na smrt kao izdajnik, ostao je vjeran do kraja, čak i kad mu je na stratištu ponuđena sloboda i lagodan život ako se odrekne svoje vjere. Glas o njegovoj hrabrosti u tamnici i u mučeništvu proširio se po svoj Škotskoj.

Sveti Ivan Ogilvie kanoniziran je 1976. te je postao prvi škotski svetac nakon 1250. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 10. ožujka.

Razmatranje

Ivan je stasao u vrijeme kada ni katolici ni protestanti nisu bili spremni podnositi jedni druge. Okrenuvši se Svetome pismu, pronašao je riječi koje su proširile njegove vidike. Premda je postao katolik i umro za svoju vjeru, razumio je značenje riječi „katolički“ u njezinu izvornom smislu, kao širinu zajedništva vjernika koji prihvaćaju kršćanstvo. Nema sumnje da se i danas raduje ekumenskom duhu koji je promicao Drugi vatikanski koncil te nam se pridružuje u molitvi za jedinstvo sa svim vjernicima.

Nadahni se ovim molitvenim savjetima svetaca!