Sveti Gilbert iz Sempringhama

Život svetog Gilberta iz Sempringhama

Sveti Gilbert iz Sempringhama rodio se u bogatoj obitelji, ali je pošao putem posve drukčijim od onoga koji se očekivao od sina normanskoga viteza. Poslan u Francusku na više školovanje, odlučio je pohađati sjemenišne studije.

Vratio se u Englesku još ne zaređen za svećenika te je od oca naslijedio nekoliko imanja. No Gilbert je izbjegao lagodan život koji je u takvim okolnostima mogao voditi. Umjesto toga živio je jednostavno u jednoj župi, dijeleći što je više mogao sa siromasima. Nakon svećeničkog ređenja služio je kao župnik u Sempringhamu.

Među vjernicima bijaše sedam mladih žena koje su mu izrazile želju da žive redovničkim životom. Kao odgovor na to, Sveti Gilbert iz Sempringhama dao je sagraditi kuću za njih pokraj crkve. Ondje su živjele strogim životom, koji je privlačio sve veći broj osoba; naposljetku su pridodane i sestre laikinje te braća laici da obrađuju zemlju.

Redovnička zajednica koja je tako nastala naposljetku je postala poznata kao gilbertinci, premda se Gilbert nadao da će cisterciti ili neki drugi već postojeći red preuzeti odgovornost za uspostavu pravila života za novu zajednicu. Gilbertinci, jedini redovnički red engleskoga podrijetla osnovan u srednjem vijeku, nastavili su cvasti. No red je prestao postojati kada je kralj Henrik VIII. ukinuo sve katoličke samostane.

S vremenom se u kućama toga reda razvio poseban običaj nazvan „tanjur Gospodina Isusa”. Najbolji dijelovi objeda stavljali su se na poseban tanjur i dijelili sa siromasima, odražavajući cjeloživotnu brigu svetog Gilberta iz Sempringhama za one manje sretne.

Gilbert je cijeloga života živio jednostavno, uzimao malo hrane i dobar dio mnogih noći provodio u molitvi. Unatoč strogosti takva života umro je u dobi od znatno više od sto godina.

Razmatranje

Kad je došao u posjed očeva bogatstva, Gilbert je mogao živjeti raskošno, kao što su u ono vrijeme činili mnogi njegovi subraća svećenici. Umjesto toga, izabrao je svoje bogatstvo dijeliti sa siromasima. Dražestan običaj punjenja „tanjura Gospodina Isusa” u samostanima koje je osnovao odražavao je tu njegovu brigu. Današnja akcija Operation Rice Bowl odjek je toga običaja: jesti jednostavniji obrok i razlikom u trošku za namirnice pomoći nahraniti gladne.

Kliknite ovdje za izreke katoličkih svetaca!