Sveti Franjo Ksaverski

Život Svetoga Franje Ksaverskoga

Isus je upitao: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?” (Matej 16,26a). Te su riječi bile ponavljane mladomu učitelju filozofije pred kojim je stajala veoma obećavajuća akademska karijera, uspjeh te život ugleda i časti.

Franjo Ksaverski, tada u dobi od 24 godine, živio je i predavao u Parizu, ali isprva nije poslušao te riječi. Upućivao mu ih je dobar prijatelj, Ignacije Lojolski, čije je neumorno nagovaranje naposljetku pridobilo mladoga čovjeka za Krista. Franjo je zatim obavio duhovne vježbe pod Ignacijevim vodstvom te se 1534. pridružio njegovoj maloj zajednici, zametku Družbe Isusove. Zajedno su na Montmartreu položili zavjete siromaštva, čistoće, poslušnosti i apostolskoga služenja prema papinim odredbama.

Iz Venecije, gdje je 1537. bio zaređen za svećenika, Ksaverski je pošao u Lisabon, a odande otplovio u Istočnu Indiju te stigao u Gou, na zapadnoj obali Indije. Sljedećih deset godina neumorno je radio da donese vjeru tako raspršenim narodima kao što su hindusi, Malajci i Japanci. Velik dio toga vremena proveo je u Indiji, gdje je služio i kao provincijal novoosnovane isusovačke provincije u Indiji.

Kamo god bi došao, Ksaverski je živio s najsiromašnijima, dijeleći s njima hranu i skroman smještaj. Bezbrojne je sate provodio služeći bolesnima i siromasima, osobito gubavcima. Vrlo često nije imao vremena ni za san ni za molitvu časoslova, ali, kao što znamo iz njegovih pisama, uvijek je bio ispunjen radošću.

Ksaverski je prošao kroz otoke Malezije, a zatim se uputio u Japan. Naučio je dovoljno japanskoga da može propovijedati jednostavnom puku, poučavati, krštavati i osnivati misije za one koji će doći poslije njega. Iz Japana je sanjao o odlasku u Kinu, ali taj se naum nikada nije ostvario. Umro je prije nego što je stigao na kopno. Njegovi se posmrtni ostaci čuvaju u bazilici Dobroga Isusa u Goi. On i Sveta Terezija od Djeteta Isusa proglašeni su 1925. suzaštitnicima misija.

Razmatranje

Svi smo pozvani „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode” — vidi Matej 28,19. Naše propovijedanje ne odvija se nužno na dalekim obalama, nego u našim obiteljima, našoj djeci, našem mužu ili ženi, našim suradnicima. I pozvani smo propovijedati ne riječima, nego svojim svakodnevnim životom. Samo po žrtvi, odricanjem od svake sebične koristi, Franjo Ksaverski mogao je biti slobodan nositi Radosnu vijest svijetu. Žrtva katkada znači ostaviti sebe po strani radi većega dobra: dobra molitve, dobra pomaganja nekome u potrebi, dobra da jednostavno saslušamo drugoga. Najveći dar koji imamo jest naše vrijeme. Franjo Ksaverski darovao ga je drugima.

Sveti Franjo Ksaverski zaštitnik je:

Japana

draguljara

misija

mornara