Sveti Ansgar

Priča o svetom Ansgaru

„Apostol sjevera“ (Skandinavije) imao je dovoljno nevolja da postane svetac — i to je doista postao. Postao je benediktinac u Corbieju u Francuskoj, gdje se i školovao. Tri godine poslije, kada je danski kralj primio kršćanstvo, Ansgar je pošao u tu zemlju i ondje tri godine djelovao kao misionar, ali bez vidljiva uspjeha. Švedska je zatražila kršćanske misionare te je i tamo pošao, usput pretrpjevši zarobljavanje od gusara i druge nevolje.

Manje od dvije godine poslije opozvan je da postane opat Novoga Corbieja (Corveyja) i biskup Hamburga. Papa ga je imenovao svojim legatom za skandinavske misije. Sredstva za apostolat na sjeveru presušila su nakon smrti cara Ljudevita. Nakon trinaest godina rada u Hamburgu, sveti je Ansgar doživio da grad do temelja spale nadirući sjevernjaci; Švedska i Danska vratile su se poganstvu.

Pokrenuo je nove apostolske pothvate na sjeveru, putovao u Dansku i imao važnu ulogu u obraćenju drugoga kralja. Čudnovatim postupkom bacanja kocke švedski je kralj dopustio povratak kršćanskih misionara.

Životopisci svetoga Ansgara bilježe da je bio izvanredan propovjednik, ponizan i asketski svećenik. Bio je odan siromasima i bolesnima, nasljedujući Gospodina perući im noge i poslužujući ih za stolom. Umro je spokojno u Bremenu u Njemačkoj, ne ostvarivši svoju želju da postane mučenik.

Nakon njegove smrti Švedska je ponovno postala poganska i takva ostala sve do dolaska misionara dva stoljeća poslije. Sveti Ansgar dijeli slavlje svoga liturgijskog blagdana sa svetim Blažem 3. veljače.

Razmišljanje

Povijest bilježi ono što ljudi čine, više nego ono što jesu. Pa ipak, hrabrost i ustrajnost muškaraca i žena poput Ansgara mogu proizaći samo iz čvrsta temelja sjedinjenosti s izvornim hrabrim i ustrajnim Misionarom. Ansgarov je život još jedan podsjetnik da Bog i po krivim crtama ravno piše. Krist se na svoj način brine za plodove apostolata; njemu je prije svega stalo do čistoće samih apostola.