Sveti Alfonz Liguori

Život svetog Alfonza Liguorija

Drugi vatikanski sabor rekao je da moralna teologija treba biti temeljitije hranjena Svetim pismom te pokazivati uzvišenost kršćanskoga poziva vjernika i njihovu obvezu da u ljubavi donose plod za život svijeta. Alfonz, kojega je papa Pio XII. godine 1950. proglasio zaštitnikom moralnih teologa, radovao bi se toj izjavi.

U svoje je vrijeme Alfonz Liguori nastojao osloboditi moralnu teologiju od krutosti jansenizma. Njegova moralna teologija, koja je u stoljeću nakon njega doživjela 60 izdanja, usredotočila se na praktične i konkretne probleme pastira i ispovjednika. Ako se u moralnu teologiju uvukao stanoviti legalizam i minimalizam, to se ne smije pripisivati ovom uzoru umjerenosti i blagosti.

Na Sveučilištu u Napulju Alfonz je jednoglasnim priznanjem stekao doktorat i iz kanonskoga i iz građanskoga prava u dobi od 16 godina, ali je uskoro napustio odvjetničku praksu radi apostolskoga djelovanja. Zaređen je za svećenika te je svoje pastoralne napore usmjerio na pučke župne misije, slušanje ispovijedi i oblikovanje kršćanskih skupina.

Alfonz Liguori osnovao je 1732. redemptorističku družbu. Bila je to zajednica svećenika i braće koji su živjeli zajedničkim životom, posvećeni nasljedovanju Krista, a djelovali su ponajprije u pučkim misijama među seljacima u seoskim krajevima. Gotovo kao predznak onoga što će kasnije doći, nakon nekoga vremena ostali su ga svi njegovi prvi drugovi osim jednoga brata laika. Ipak, družba je uspjela opstati i sedamnaest godina kasnije bila je službeno odobrena, premda njezine poteškoće time nisu završile.

Alfonzove velike pastoralne obnove dogodile su se na propovjedaonici i u ispovjedaonici — zamijenio je pompozno govorništvo svojega doba jednostavnošću, a strogost jansenizma blagošću. Njegova velika slava kao pisca donekle je zasjenila činjenicu da je tijekom 26 godina putovao gore-dolje po Napuljskom Kraljevstvu propovijedajući pučke misije.

Alfonz Liguori postao je biskup u 66. godini, nakon što je pokušao odbiti tu čast, i odmah je proveo temeljitu obnovu svoje biskupije.

Njegova najveća žalost došla je pred kraj života. Redemptoristi, koji su nesigurno opstajali nakon ukinuća isusovaca 1773. godine, teško su postizali odobrenje svojih Pravila u Napuljskom Kraljevstvu. Alfonz je pristao na uvjet da ne posjeduju zajedničku imovinu, ali je, uz prešutnu suglasnost jednoga visokog redemptorističkog poglavara, kraljevski službenik bitno izmijenio Pravilo. Alfonz, star, uzet i vrlo slaba vida, potpisao je dokument ne znajući da je izdan.

Redemptoristi u Papinskoj Državi tada su se stavili pod papu, koji je one u Napulju izuzeo iz vlasti Alfonza Liguorija. Tek nakon njegove smrti te su grane bile ujedinjene.

U 71. godini Alfonza su pogodile reumatske boli koje su mu ostavile neizlječivo iskrivljenje vrata. Dok se ono nije malo ispravilo, pritisak njegove brade uzrokovao mu je otvorenu ranu na prsima. Posljednjih 18 mjeseci trpio je „tamnu noć“ skrupula, strahova i napasti protiv svakoga članka vjere i svake kreposti, isprekidanu razdobljima svjetla i olakšanja, kada su zanosi bili česti.

Alfonz Liguori najpoznatiji je po svojoj moralnoj teologiji, ali je izvrsno pisao i na području duhovne i dogmatske teologije. Njegove Slave Marijine jedno su od velikih djela o toj temi, a njegova knjiga Pohodi Presvetom Oltarskom Sakramentu doživjela je 40 izdanja za njegova života te je snažno utjecala na praksu te pobožnosti u Crkvi.

Razmišljanje

Sveti Alfonz Liguori bio je poznat prije svega kao praktičan čovjek koji se bavio konkretnim, a ne apstraktnim. Njegov je život doista praktičan uzor svakodnevnom kršćaninu koji teško prepoznaje dostojanstvo kršćanskoga života usred vrtloga problema, boli, nerazumijevanja i neuspjeha. Alfonz je sve to trpio. Svetac je zato što je uspio sačuvati prisan osjećaj prisutnosti Krista patnika kroz sve to.

Sveti Alfonz Liguori zaštitnik je:

teologa

duhovnih zvanja

Katolički sveci i mi