Sveta Terezija iz Kalkute

Fotografija: CNS – Sveta Terezija iz Kalkute

(26. kolovoza 1910. – 5. rujna 1997.)

Život svete Terezije iz Kalkute

Sveta Terezija iz Kalkute, sićušna žena prepoznata diljem svijeta po svome radu među najsiromašnijima od siromašnih, proglašena je blaženom 19. listopada 2003. Među nazočnima bile su stotine misionarki ljubavi, zajednice koju je osnovala 1950. kao biskupijsku redovničku zajednicu. Danas ta družba uključuje i kontemplativne sestre i braću te red svećenika.

Rođena od albanskih roditelja u današnjem Skoplju, u Makedoniji, Gonxha (Agnes) Bojaxhiu bila je najmlađe od troje djece koja su preživjela. Neko je vrijeme obitelj živjela u blagostanju, a građevinski posao njezina oca napredovao je. No život se preko noći promijenio nakon njegove iznenadne smrti.

Tijekom godina provedenih u državnoj školi, Agnes je sudjelovala u katoličkoj Marijinoj kongregaciji i pokazivala snažno zanimanje za strane misije. S osamnaest godina stupila je u Loretinske sestre u Dublinu. Bilo je to 1928. godine, kada se posljednji put oprostila od svoje majke i krenula prema novoj zemlji i novomu životu. Sljedeće godine poslana je u loretinski novicijat u Darjeelingu, u Indiji.

Ondje je izabrala ime Terezija i pripravljala se za život služenja. Bila je određena u žensku srednju školu u Kalkuti, gdje je predavala povijest i geografiju kćerima bogatih. Ali nije mogla pobjeći od stvarnosti koja ju je okruživala — od siromaštva, patnje i golemoga broja ljudi koji su živjeli u krajnjoj bijedi.

Godine 1946., dok je vlakom putovala u Darjeeling na duhovne vježbe, sestra Terezija čula je ono što je kasnije opisala kao „poziv unutar poziva“. „Poruka je bila jasna. Morala sam napustiti samostan i pomagati siromasima živeći među njima.“ Čula je i poziv da ostavi svoj život među Loretinskim sestrama te da umjesto toga „slijedi Krista u sirotinjske četvrti kako bi mu služila među najsiromašnijima od siromašnih“.

Nakon što je dobila dopuštenje da napusti Loreto, osnuje novu redovničku zajednicu i započne svoje novo djelo, sveta Terezija iz Kalkute pohađala je nekoliko mjeseci tečaj za njegovateljicu. Vratila se u Kalkutu, gdje je živjela u sirotinjskim četvrtima i otvorila školu za siromašnu djecu. Odjevena u bijeli sari i sandale — običnu odjeću indijske žene — ubrzo je počela upoznavati svoje susjede, osobito siromašne i bolesne, te kroz posjete upoznavati njihove potrebe.

Rad je bio iscrpljujući, ali sveta Terezija iz Kalkute nije dugo ostala sama. Dragovoljci koji su joj se pridružili u radu, među njima i neke njezine bivše učenice, postali su jezgra misionarki ljubavi. Drugi su pomagali darujući hranu, odjeću, potrepštine i zgrade na korištenje. Godine 1952. grad Kalkuta dao je svetoj Tereziji iz Kalkute nekadašnji prenoćišni dom, koji je postao kuća za umiruće i siromašne. Kako se družba širila, pomoć se pružala i siročadi, napuštenoj djeci, alkoholičarima, starijim osobama i ljudima s ulice.

Tijekom sljedeća četiri desetljeća Majka Terezija neumorno je radila za siromašne. Njezina ljubav nije poznavala granica. Isto tako ni njezina snaga, dok je putovala svijetom moleći potporu i pozivajući druge da u najsiromašnijima od siromašnih prepoznaju Isusovo lice. Godine 1979. dodijeljena joj je Nobelova nagrada za mir. Dana 5. rujna 1997. Bog ju je pozvao k sebi. Blaženu Tereziju kanonizirao je papa Franjo 4. rujna 2016.

Razmišljanje

Beatifikacija svete Terezije iz Kalkute, nešto više od šest godina nakon njezine smrti, bila je dio ubrzanoga postupka koji je uveo papa Ivan Pavao II. Poput tolikih drugih diljem svijeta, i on je u njezinoj ljubavi prema euharistiji, molitvi i siromašnima prepoznao uzor koji svi trebaju nasljedovati.

Saznajte više o Majci Tereziji!