Blaženi Adolf Kolping

Priča o blaženom Adolfu Kolpingu

Uspon tvorničkoga sustava u Njemačkoj 19. stoljeća doveo je mnoge neoženjene muškarce u gradove, gdje su se suočili s novim izazovima za svoju vjeru. Otac Adolf Kolping započeo je služenje među njima u nadi da neće biti izgubljeni za katoličku vjeru, kao što se to događalo radnicima drugdje u industrijaliziranoj Europi.

Rođen u selu Kerpen, Adolf je zbog gospodarskih prilika svoje obitelji vrlo rano postao postolar. Zaređen 1845., služio je mladim radnicima u Kölnu, gdje je osnovao zbor koji je do 1849. prerastao u Društvo mladih radnika. Ogranak toga društva osnovan je 1856. u St. Louisu, u Missouriju. Devet godina poslije diljem svijeta postojalo je više od 400 Gesellenvereina — radničkih društava. Danas ta skupina ima više od 450.000 članova u 54 zemlje svijeta.

Češće nazivano Kolpingovo društvo, ono naglašava posvećenje obiteljskoga života i dostojanstvo rada. Otac Kolping radio je na poboljšanju uvjeta za radnike i uvelike pomagao potrebitima. On i Sveti Ivan Bosco u Torinu imali su slična nastojanja u radu s mladićima u velikim gradovima. Svojim je sljedbenicima govorio: „Potrebe vremena poučit će vas što vam je činiti.“ Otac Kolping jednom je rekao: „Prvo što čovjek nalazi u životu i posljednje prema čemu pruža ruku, i najdragocjenije što posjeduje, čak i ako to ne shvaća, jest obiteljski život.“

Blaženi Adolf Kolping i blaženi Ivan Duns Scotus pokopani su u kölnskoj Minoritskoj crkvi, o kojoj su izvorno skrbili franjevci konventualci. Međunarodno sjedište Kolpingova društva nalazi se nasuprot toj crkvi.

Članovi Kolpingova društva hodočastili su u Rim iz Europe, Amerike, Afrike, Azije i Oceanije na beatifikaciju oca Kolpinga 1991. godine, o stotoj obljetnici revolucionarne enciklike pape Leona XIII. „Rerum Novarum“ — „O društvenom poretku“. Osobno svjedočanstvo i apostolat oca Kolpinga pomogli su pripraviti put toj enciklici. Njegov se liturgijski blagdan slavi 4. prosinca.

Razmišljanje

Neki su smatrali da otac Kolping uzalud troši svoje vrijeme i sposobnosti na mlade radnike u industrijaliziranim gradovima. U nekim se zemljama Katolička Crkva u očima mnogih radnika smatrala saveznikom vlasnika i neprijateljem radnika. Ljudi poput Adolfa Kolpinga pokazali su da to nije istina.