Sakrament bolesničkog pomazanja jedan je od sedam sakramenata Crkve. Apostol sv. Jakov: »Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i ako je sagriješio, oprostit će mu se« (Jak 5,14—15).
Tko prima sakrament
Svaki kršćanin koji je teško bolestan ili u životnoj pogibelji zbog bolesti, operacije ili starosti može primiti pomazanje. Sakrament se može primati više puta tijekom života — svaki put kad nastupi nova teška bolest ili kad se postojeća pogorša.
Tko dijeli sakrament
Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament. Mažu blagoslovljenim uljem bolesnika na čelu i rukama, izgovarajući liturgijsku molitvu kojom zaziva milost sakramenta.
Plodovi sakramenta
- Sjedinjenje s Kristovom mukom za dobro vlastito i za dobro Crkve.
- Potpora, mir i ohrabrenje za kršćansko podnošenje tegoba.
- Oproštenje grijeha ako bolesnik nije mogao primiti sakrament ispovijedi.
- Tjelesno ozdravljenje ako to koristi duhovnom spasenju.
- Priprava na prelaz u vječni život.
Popudbina (Viaticum)
Posljednja sveta pričest umirućemu nazivamo Popudbina — »hrana za put«. Crkveno pravilo nalaže da svaki vjernik koji je u životnoj pogibelji ima pravo na ovu pričest. Tradicija kaže: »Bez Popudbine duša nije pripravna za vječnost.«
Što činiti kad netko umire
- Pozvati svećenika — i kad je osoba bez svijesti, sakrament se može davati.
- Pripremiti raspelo, blagoslovljenu vodu, dvije svijeće.
- Moliti uz postelju glasno — Krunicu, Krunicu Božanskog Milosrđa, ili samo zazive »Isuse, uzdam se u tebe.«
- Ako je smrt nastupila iznenada, nazvati svećenika — može pomazati dušu uvjetno neposredno nakon smrti.