»Nitko ne uzlazi na nebo nego onaj koji je sišao s nebesa. Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo — a s njim neka uzađe i naše srce.
Čujmo Apostola kako govori: ‘Ako ste uskrsnuli s Kristom, čeznite za onim što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu’ (Kol 3,1). Tražite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji.
Kao što je on uzašao, a da nije od nas odstupio — tako smo i mi ovdje već s njim, iako se još s našim tijelom nije ostvarilo ono što nam je obećano.
On je već uzvišen nad nebesa, a ipak trpi na zemlji u bolima koje podnosimo mi kao njegovi udovi. A to je posvjedočio kad je s neba povikao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ (Dj 9,4). I ono: ‘Bio sam gladan i nahraniste me’ (Mt 25,35).
Zašto ne bismo tako djelovali na zemlji da već s njim otpočinemo na nebu, kad nas vjera, ufanje i ljubav ovdje s njim spajaju? Dok je on tamo i s nama je, a dok smo mi ovdje, i s njim smo. Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sam, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti.
Prema tome, sam je Krist sišao i on je sam uzašao — ne zato što bi se dostojanstvo glave tijelom zatamnilo, nego zato što se jedinstvo tijela ne može rastaviti od glave.«