Presvetom Trojstvu za oproštenje grijeha
Sv. Katarina Sijenaska
Vječno Trojstvo, svojim sam te grijehom strašno uvrijedila, tolikom nemarom, neznanjem, nezahvalnošću neposluhom i tolikim drugim manjkavostima. Jadne li mene koja nisam vršila tvoje zapovijedi, bilo one što svi moraju opsluživati, bilo one koje je meni tvoja dobrota dala na osobit način. Ah, kako sam zločasta! Nisam opsluživala tvoju zapovijed kojom si naredio da ti uvijek dajem čast i da usmjeravam sav svoj rad prema svome bližnjemu. Naprotiv, izbjegavala sam rad upravo onda kad je to bila prijeka potreba. Zar mi ti nisi zapovjedio, Bože moj, da odbacim od sebe svaku brigu za samu sebe i da jedino tražim salvu i hvalu tvoga imena za spasenje duša i onoga jedinog jela što se nalazi na stolu tvoga presvetog križa koji me razveseljuje?
Ja sam tražila svoju vlastitu utjehu, a ti si me uvijek pozivao da budem samo tvoja uza te sa svim slatkim ljubaznim i žarkim željama, sa suzama i poniznim stalnim molitvama za spas čitavog svijeta, kao i za obnovu svete Crkve. Povjerio si mi da si se upravo služio tim molitvama i dobrim željama da pokažeš svoje milosrđe svijetu i tako obnoviš ljepotu svoje zaručnice Crkve. Ali ja jadna nisam odgovarala tvojim željama i ostala sam spavati na krevetu svoje nemarnosti. Ah, nesretne mene! Postavio si me da upravljam dušama i povjerio mi tolike drage sinove da ih ljubim osobitom ljubavlju te da ih upravim prema tebi na njihovom životnom putu. No ja sam bila ogledalo ljudske slaboće. Nisam se posebno brinula za njih niti sam ih pomagala svojim poniznim i stalnim molitvama pred tvojim licem, niti sam dala dovoljno primjera dobra života ni opominjala savjetima svete nauke.
Kako sam zločasta! Kako sam s veoma nedovoljnim poštovanjem primila bezbrojne darove, kao i milosti slatkih patnja muka i kako se je to tebi sviđalo da ih daruješ mome slabom i krhkom tijelu, niti sam se služila njima s tolikom žarkom željom i gorućom ljubavlju s kojom si ih ti davao. Ljubavi moja, ti si me izabrao zbog svoje prevelike dobrote za svoju zaručnicu već od mojeg ranog djetinjstva, ali ja nisam bila dovoljno vjerna. Naprotiv, bila sam ti nevjerna jer nisam stalo mislila na tebe samoga, kao ni na tvoja neopisiva dobročinstva. Nisam usmjeravala pogled svoga uma da se jedino sjećam tvojih darova. Nisam upravljala svoju volju da te iskreno ljubim sa svim svojim silama. Pozovi me, gospodine i evo ja dolazim k tebi, ne sa svojim zaslugama, nego jedino pomoću tvoga milosrđa za koje te molim u snazi tvoje krvi, krvi. krvi. Oče u tvoje ruke predajem duh svoj. Amen.