Molitva za poniznost
Sv. Terezija od Djeteta Isusa
O Isuse, za vrijeme svoga zemaljskog hodočašća rekao si: «Učite se od mene jer sam krotak i ponizan srcem i naći ćete mir dušama svojim»(Mt 11, 29). Svemogući vladaru neba, da, moja duša nalazi pokoj kada vidi kako se Ti zaodjeven odijelom sluge tako duboko ponizuješ perući noge svojim apostolima. Sjećam se tada onih riječi, što si ih izgovorio da nas poučiš kako ćemo vršiti poniznost: «Primjer sam vam dao, kako ja učinih vama, tako i vi činite. Nije sluga veći od svoga gospodara. Kada to znate, blago vama, ako to činite.» (Iv. 15 -17) Ja razumijem, o Gospodine, ove riječi koje su izašle iz Tvoga blagoga i poniznog Srca i hoću ih, tvojom pomoću, djelatno izvršiti. Hoću da se u poniznosti snizujem i svoju volju podlažem volji mojih susestara, a da im se ni najmanje ne protivim, ili da istražujem da li imaju ili nemaju pravo zapovijedati mi. Nitko, o moj Preljubljeni, nije imao ovo pravo prema Tebi, a ipak si bio pokoran, ne samo prebla enoj Djevici i sv. Josipu, nego i samim tvojim krvnicima. Sada u svetoj Hostiji vidim kako se spuštaš u najdublje poništenje. S kakvom poniznosti, o Kralju slave, pokoravaš se svim Tvojim svećenicima i ne činiš razlike među onima koji Te ljube, i onima koji su, nažalost, mlaki ili hladni u Tvojoj službi. Oni mogu sat prikazivanja Svete Žrtve požurivati ili odlagati, Ti si uvijek spreman da na njihovu riječ siđeš s nebesa.
O moj Preljubljeni, kako krotak i ponizan mi se ukazuješ pod koprenom bijele Hostije! Da me naučiš poniznosti, nisi se mogao dublje poniziti. Zato ću i ja, da odgovorim tvojoj ljubavi, izabrati zadnje mjesto dijeleći tako Tvoja poniženja kako bi jednom «mogla imati dijela s Tobom» u kraljevstvu nebeskom. Zaklinjem Te, moj božanski Isuse, pošalji mi jedno poniženje svaki put kad pokušam izdići se iznad drugih.
Ali, o Gospodine, Ti poznaš moju slabost. Svako jutro odlučujem da ću se vježbati u poniznosti, a navečer spoznajem da sam učinila mnogo pogrešaka oholosti. Tada sam u napasti da postanem malodušna, ali znadem - malodušnost nije drugo nego oholost. Stoga, o moj Bože, stavljam sve svoje pouzdanje samo u Tebe. Pošto Ti sve možeš, udostoj se u moju dušu usaditi krepost koju molim. Da postignem ovu milost od Tvojega beskrajnoga milosrđa, često ću ponavljati pred Tobom: «Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!» Amen.