Molitva Duhu Svetom; ostajem s vama
Bl. Edith Stein
Ti li si slatko svjetlo, što me ispunja i moga srca tamu rasvjetljuje? Vodiš me poput majčine
ruke, i ako bi me napustio, ne bih više znala ni korak učiniti. Ti si prostor koji okružuje moj bitak i u sebi ga skriva. Iz tebe otpušten u ništavilo se pada, iz kojeg ti na svjetlo uzdižeš. Ti, bliži meni nego ja samoj sebi i unutarnjiji od moje najdublje nutrine a ipak nedokučiv i neshvatljiv, kojeg ni jedno ime ne obuhvaća: Duše Sveti - vječna ljubavi! Nisi li ti slatka mana, što se iz srca Sina u moje srce pretače, anđela i svetaca hrana? On, koji je iz smrti ustao na život, on je i mene na nov život probudio iz sna smrti. I nov život daje mi iz dana u dan, i jednom neka me njegova punina prožme, život od tvoga života - da, ti sam: Duše Sveti - vječni živote!
Ti li si zraka, koja od prijestolja suca bljesnu i prodrije u dubinu noći duše, koja nikad sebe
samu ne spozna? Milosrdno-neumoljivo prodire ona u bore skrivene. Uplašena od pogleda sebe same, ustupa prostor svetom strahu, početku one mudrosti, koja dolazi iz visine i u visinu nas čvrsto usidruje, u tvom djelovanju, koje nas nanovo stvara: Duše Sveti - zrako sveprožimajuća! Ti li si punina duha i snage, kojim Janje skida pečate s Božjeg vječnog promisla? Tobom poticani jašu glasnici Suda svijetom i oštrim mačem razlučuju kraljevstvo svjetla od kraljevstva noći. Onda će biti novo nebo i nova zemlja, i sve dolazi na svoje pravo mjesto, po tvome dahu: Duše Sveti pobjednička silo!
Ti li si graditelj, koji vječnu katedralu sazda, što od zemlje kroz nebo seže? Tobom oživljeni uzdižu se stupovi visoko i stoje nerazorivo čvrsti. Označeni vječnim imenom Božjim uspravljaju se prema svjetlu, noseći kupolu, koja sveti hram okrunjujući zatvara, tvoje djelo koje svijet obuhvaća: Duše Sveti - Božja oblikujuća ruko! Ti li si, koji svijetlo zrcalo stvori, najbliže prijestolju Svevišnjega nalik moru od kristala u kojem se božanstvo ljubeći motri? Ti se priginješ nad tvoga stvorenja najljepšim djelom i bliješteći svijetli ti tvoj vlastiti sjaj ususret. I svih bića čista ljepota sjedinjena u dragom liku Djevice, tvoje zaručnice bez mane: Duše Sveti - Stvoritelju svemira!
Ti li si slatka pjesma ljubavi i svetog straha, što vječno odjekuje oko prijestolja Trojstva, svih bića čisti zvuk u sebi spaja? Suglasje koje glavi udove pridružuje, u kojem svaki svoga bitka tajanstven smisao sretan nalazi te kličući ižarava, slobodno opušten u tvome strujanju: Duše Sveti vječno klicanje!